петак, 12. јун 2015.

SAŽIVLJENOST

  Nosim naočare više od 20 godina i toliko sam se saživela sa njima, da sam se upravo po ko zna koji put okupala sa njima.
  Ništa strašno, sem što u tom trenutku nisam videla ni sa njima, ni kroz njih, a tek bez njih....
  Nije to ni važno, važna je ta SAŽIVLJENOST, tolika da nešto postaje neodvojivi deo nas i toliko nam smeta kad ga nema, prosto kao da nam fali deo tela, a kad je tu i to nam smeta, jer npr. nas ograničava.Kao mene naočare, a imala sam opciju i da stavim sočiva. Rekli su mi da će mi smetati, da moram sa njima ovo i ono....Jesam li probala???NISAM!!! A kako onda znam da bi sve to bilo????
  Lakše meni da se ograničavam uz naočare u svojoj sigurnoj zoni, nego da skoknem i probam opciju sočiva. Sama sam izabrala-evo brišem kapljice sa naočara.
  Sve bi to bilo ok, da svaki put u takvim situacijama sebi ne govorim sve i svašta.
  Hoću da kažem, puno je toga svakodnevnog i nekorisnog i jedini način da se zbog toga ne osećamo loše da tražimo opciju i da radimo isto na drugi način, onda se i rezultati menjaju.

Нема коментара:

Постави коментар