четвртак, 7. мај 2015.

IDE KAKO IDE ILI IDE KAKO JA HOĆU

   Ovako je to nekako islo:
-odlučiš da se rodiš
-izabereš roditelje
-rodiš se
-svi su oko tebe srećni, samo ti plačeš i umesto da te podrže kažu ti-ne plači, a mozak pošto čuje samo afirmativno čuje plači.
-izaberu ti najbolje pelene, mleko, posteljinu, sobu, okruženje, obdanište, drugare, pa školu i učiteljicu,najbolju preko veze.
Sport, jezik i odredjena škola pa i fakultet se podrazumeva.
Nadju ti posao, jer ko će ako neće roditelji.....
Udaju, ožene i onda se rodi unuče kom sve to isto treba pružiti.....
Jel to sreca?!i nasledstvo. ...
A ko nas je pitao treba li nam sve to, hoćemo li mi sve to, ko nam je potvrdio da su sva ta uverenja ispravna čak i kad nam nisu korisna.....
Vreme je za budjenje, imali su dobru nameru, nisu znali bolje i drugačije, i oni su naučili. ....
Ko ste vi? Sta je za vaš život? Na čemu ste zahvalni? Znate šta nećete, a sta hoćete umesto toga? Jeste spremni da to napišete i potpišete da ste spremni da platite cenu željenog stanja i da istrajete na novom putu..
Da je lako, nije mi bilo lako.
Da mi je drago, drago mi je.
Sledila sam učitelje.
Modelovala uspešnije od sebe.
Odrekla se mnogo čega da bi stigla tu gde jesam.
Jesam li koga ugrozila, nisam.
Jel imam padova, imam.Naučila sam da ustanem.
Volim li se, da volim sebe najviše.
Imam li nekad crne misli ponovo, imam i sad znam šta ću sa njima......
Jer sve sam to ja i sve je to ljubav koju i vama šaljem Quantasensovci

Нема коментара:

Постави коментар